petak, 4. siječnja 2013.

Samopoštovanje i samopuzdanje


Glumljenje samopouzdanja može zavarati samo rijetko i nakratko, jer okolina namiriše hormone straha


Samopouzdanje i samopoštovanje. Koliko su nam puta rekli da su ti osjećaji jako važni za naše duševno blagostanje, koliko puta su nam dali konkretan savjet u slučaju da su nam sniženi. A savjet glasi otprilike ovako: "Imate li nisko samopouzdanje i samopoštovanje, to vam nije dobro. Stoga, imajte visoko samopouzdanje i samopoštovanje."


Neki idu i korak dalje te preporučuju meditaciju, jogu, autosugestiju, sport, borilačke vještine, više seksa, manje seksa, doškolovanje, odijevanje po posljednjoj modi ili ostvarivanje životnog uspjeha. Recimo, ostvarite li velike životne uspjehe, porast će vam samopouzdanje i samopoštovanje. Mudar i nadasve lako primjenjiv savjet.
Međutim, niti se samouvjerenost i samopoštovanje mogu pribaviti po volji, niti bi bilo dobro da svi uvijek budu samouvjereni. Neki od najgorih ljudi na svijetu imali su izrazito visoko samopouzdanje, što im je pomoglo da učine neke od najvećih šteta u povijesti. No, kronično nisko samopouzdanje obično je sastavni dio depresije ili anksioznosti, poremećaja raspoloženja koji se mogu ukloniti samo liječenjem, a ne i pukom odlukom.

Pitanje otpornosti na stres

Samopouzdanje ili samouvjerenost ugodan je osjećaj sposobnosti ostvarivanja ciljeva, dok je samopoštovanje ugodan osjećaj visoke osobne vrijednosti i kvalitete. Ti se osjećaji mogu podudarati sa stvarnošću, ali i odudarati od nje. Nesposoban i zao pojedinac može imati izvanredno visoko samopouzdanje i samopoštovanje, bilo zbog niske inteligencije koja ga priječi da spozna svoje osobine, ili zbog snažnoga živčanog sustava koji ga štiti od neugodnih osjećaja.
Naime, čvrst i na stres otporan živčani sustav pogoduje
visokom mišljenju o sebi, neovisno o stvarnim sposobnostima. Stoga su mnogi izuzetno nekvalitetni ljudi vrlo samouvjereni i spremni latiti se i najtežih zadataka, koje će ili upropastiti ili ostvariti na tuđu štetu.
Živčani sustav koji je ranjiv i neotporan na stres pogoduje niskom samovrednovanju, opet bez obzira na stvarne sposobnosti. Tako će kvalitetna i sposobna osoba koja pati od depresije ili anksioznosti u pravilu biti niskog samopouzdanja i češće će oklijevati nego se dati u akciju.
Pitanja samopouzdanja i samopoštovanja vrlo su relevantna na polju ljubavnih i seksualnih odnosa. Osobe s teškoćama u privlačenju i zadovoljavanju partnera najčešće od okoline, ali i od terapeuta, čuju beskorisne i nerazumne primjedbe: "Vi patite od sniženog samopouzdanja i nesigurnosti. Budite samopouzdaniji i sigurniji. Volite sebe". Psihijatar ili psiholog koji na takav način tretira pacijenta trebao bi predati licencu, jer spomenute primjedbe spajaju neznanje, drskost i nemarno liječenje. Nije dopušteno jednako tretirati pacijenta koji stvarno ima nisku privlačnost, slab libido i smanjenu potenciju te pacijenta koji nije neprivlačan ni seksualno nesposoban, ali ga depresija ili anksioznost ometaju u ljubavnom i spolnom životu.
Prvi pacijent ima nisko samopouzdanje i samopoštovanje upravo zato što ispravno prepoznaje svoju seksualnu nepoželjnost i nesposobnost te znade da će opet pretrpjeti odbijanje, uvrede ili podsmijeh. Njegov problem nije umišljen, nego utemeljen u realnosti. Savjetovati tom pacijentu da "postane samouvjereniji" besmisleno je, jer nitko razuman i svjestan ne može vjerovati da može postići ono što znade da - ne može postići. Glumljenje samopouzdanja rijetko ima učinka, jer je okolina u stanju razotkriti simuliranje po sitnim gestama koje nisu svojstvene samopouzdanju i njušenjem hormona straha čije molekule tijelo izlučuje u obliku feromona. Napokon, ako bi netko i uspio odglumiti samopouzdanje i tako nekoga zavarati da mu može pružiti seksualno zadovoljstvo, past će već na prvom ispitu. Takvim je osobama sasvim opravdano preporučiti korekciju estetskih nedostataka kao i pokušati liječiti njihov snižen libido i potenciju. Svakako im je nužno liječiti depresiju ili anksioznost od kojih trpe zbog suočavanja sa seksualnim i društvenim odbijanjem.

U drugom slučaju riječ je o pacijentu koji nije neprivlačan i koji je prije imao zdrav libido i potenciju, a sada trpi od tjeskobe i malodušnosti pri udvaranju i u seksualnim situacijama. Takav pacijent primarno pati od depresije i anksioznosti te mu se može pomoći liječenjem tih poremećaja raspoloženja. Ublažavanje depresivno-anksioznih tegoba u pravilu dovodi i do normalizacije samopouzdanja i samopoštovanja.
Problema sa sniženim seksualnim samopouzdanjem i samopoštovanjem u pravilu nema onaj tko je sebičan i kome nije stalo do zadovoljavanja druge strane, nego samo do ostvarivanja spolnog odnosa.

Zabluda o nasilnicima

"Ljudi koji sebe vole, ne pokušavaju povrijediti druge ljude", kaže kraljica talk-showa Oprah Winfrey. Mora da nije čula za Hitlera, Staljina, Mao Ce Tunga, Miloševića - masovne ubojice s izrazito visokim samopouzdanjem i samopoštovanjem. Nije čula ni za djecu koja provode nasilje nad vršnjacima. Tim podivljalim klincima sigurno nedostaje štošta, ali ne i samopouzdanja.

Jedna od tradicionalnih zabluda je da su nasilnici takvi zato što imaju nisko samopouzdanje i samopoštovanje. Istraživanja u kojima su isti pojedinci praćeni dulje vrijeme pokazuju nešto sasvim drugo. Primjerice, studije koje je proveo psiholog Roy F. Baumeister dovele su do ovih zaključaka:

sniženo samopouzdanje i samopoštovanje nisu čimbenici rizika za kriminal, nasilje (uključujući obiteljsko), drogiranje, opijanje, slab školski uspjeh ili rasizam
sniženo samopouzdanje i samopoštovanje čimbenici su rizika za samoubojstvo, depresiju, poremećaje prehrane i trpljenje nasilja.
"Nasilnici se ponašaju nasilno baš zato što posjeduju nerealno visoko samopouzdanje i samopoštovanje. Mnogi nasilni zločinci opisuju se nadmoćnima, posebnim i elitnim osobama koje zaslužuju povoljniji tretman", poručuje Ulla Lovenkrands, danska psihologinja koja 20 godina istražuje psihologiju kriminala.

"Članovi uličnih bandi imaju visoko mišljenje o sebi i traže od drugih da ih poštuju. Nasilnici sa školskih igrališta smatraju se nadmoćnima okolini. Nisko samopoštovanje i samopouzdanje nalazimo među žrtvama nasilnika, a ne među samim nasilnicima."

Visoko samopouzdanje i samopoštovanje utvrđeno je, primjerice, kod uspješnih gradskih gangstera, koji se općenito osjećaju vrlo dobro u svojoj koži. Nije čudo, s obzirom na to da su uspjeli u stjecanju bogatstva u neprijateljskom i natjecateljskom okruženju.
Osobe višeg senzibiliteta za tuđe potrebe rjeđe su samouvjerene, jer na putu do uspjeha moraju uzimati u obzir brojne čimbenike, primjerice tuđe potrebe, kojima se loši ljudi ne moraju baviti.

- Samopouzdanje i samopoštovanje ne mogu se povisiti snagom volje.
- Najviše utjecaja na samopouzdanje i samopoštovanje imaju roditelji, odnosno odgajatelji, pretrpljeno nasilje te genetski čimbenici.
- Glumljenje samopouzdanja može zavarati samo rijetko i nakratko, jer okolina njuši hormone straha, čije molekule u obliku feromona utječu na središnji živčani sustav.
- Tuđi prezir, nepoštovanje i odbijanje pogoduju nastanku depresije i anksioznosti, a onda i sniženom samopouzdanju i samopoštovanju.
- Osoba s jakim živčanim sustavom i visokim raspoloženjem češće će imati nerealno visoko samopouzdanje i samopoštovanje.
- Pojedinac s oslabljenim živčanim sustavom i sniženim raspoloženjem vjerojatno će imati nerealno nisko samopouzdanje i samopoštovanje.
- Za društvo nije povoljno da itko ima samopouzdanje veće od vlastitih sposobnosti.

relaxforum

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.