srijeda, 2. siječnja 2013.

Da li su lijepi ljudi sretniji?


Ljepotani u životu prolaze bolje, jer izazivaju ugodu okolini, koja je zato spremnija zanemariti njihove moralne ili intelektualne nedostatke

Želite li da vam na zidu visi slika koja vam se sviđa ili koja vam je odbojna? Slušate li radije glazbu koja vam godi ili onu koja vas iritira? Sigurno ćete se, možete li birati, okružiti prizorima i zvukovima koji vam pružaju ugodu. No, što ako su posrijedi ljudi? Dajete li prednost onima koji vam se fizički sviđaju, nauštrb onih čiji lik ne doživljavate lijepim? Ako pripadate većini, morat ćete odgovoriti potvrdno.


U školi nas uče da nije pravedno diskriminirati ljude ovisno o njihovu izgledu, jer ugodna vanjština ne smije nikome dati veća prava nego drugima. U stvarnom životu, ta preporuka ne vrijedi: lijepi ljudi imaju prednost na svakom koraku, od kolijevke i školovanja do ljubavi, zaposlenja i tretmana u pravosuđu. To nije pravedno, ali je razumljivo i prirodno. Uostalom, lijepe jedinke privilegirane su i u životinjskom svijetu.
Da bismo razumjeli zašto nam je ljepota toliko važna, potrebno je prisjetiti se zašto želimo promatrati i slušati lijepe ljude ili stvari. "Naša vezanost uz ljepotu je hedonističke prirode. Lijepo je ono što nam pruža estetsku ugodu. Štoviše, lijepim smatramo upravo ono što nam donosi ugodu. Ta je ugoda ključan sastojak doživljaja ljepote", napisao je u jednom eseju danski psiholog Kent Nielsen. Ružno je, dakle, ono što nam izaziva neugodu, a između ugode i neugode uvijek ćemo odabrati ono prvo.

Ljepota nalik drogi

Psihologinja Nancy Etcoff iz Massachussettsa proučila je uz pomoć tehnike snimanja moždane vizualizacije (brain imaging) kako naš mozak doživljava i obrađuje ljudske fizionomije. Otkrila je da pri promatranju lica koje ispitanik ocjenjuje lijepim dolazi do aktivacije moždanog centra za ugodu. Isti se dijelovi mozga aktiviraju pri konzumaciji droga ili tijekom pozitivnih životnih događaja, primjerice primitku novca ili susretu s voljenom osobom.
Nevjerojatno je koliko je većina ljudi spremna pogodovati lijepima samo da bi zadobila njihovu naklonost. Lijepima se obraćamo s osmijehom, rado s njima razgovaramo i izlazimo im u susret. Budući da bez napora uspostavljaju komunikaciju i dobivaju što žele, lijepi se doimaju nenametljivima i simpatičnima. Ružnijima, pak, uskraćujemo pažnju, čime ih tjeramo da se više trude i ispadaju naporni. Mnogi su neprivlačni ljudi nepravedno prozvani "dosadnima", samo zato što su se pokušali izboriti za pažnju kakvu privlačniji dobivaju automatski.

Hrvatski liječnik Petar Turčinović nedavno je objavio rezultate 30-godišnjeg istraživanja u kojemu je pratio živote ljudi različitih stupnjeva ljepote. Utvrdio je da okolina postupa prema ljudima različito, ovisno o njihovoj tjelesnoj dopadljivosti. Ljude jače diskriminiramo prema njihovu izgledu, nego prema nacionalnosti ili rasi, a diskriminacija počinje od rođenja. Lijepe bebe dobivaju više pažnje od bolničkog osoblja, od teta u vrtiću, pa i roditelja. U školi lijepa djeca dobivaju bolje ocjene u odnosu na znanje ružnijih učenika, a ujedno su popularnija među vršnjacima. Kad poodrastu, lakše pribavljaju poželjnog partnera i ostvaruju više seksualnih odnosa, lakše pronalaze dobar posao i zarađuju više.

Moguće je da ljudi nisu svjesni da nepravedno pogoduju ljepšima. U istraživanju dr. Turčinovića, uočeno je da tete u vrtiću ignoriraju ružnije dijete, iako im se ono pet puta obraća, dok lijepom odmah odgovaraju i poklanjaju mu više pažnje.

Ljepotani su bolji i zdraviji?

Prema mišljenju dr. Turčinovića, postoji tendencija izjednačavanja ljepote s dobrotom. "U glavama ljudi vlada stereotip da je lijepo dobro", izjavio je. "Znači, lijepa djeca automatski su dobra, draga, njima se lakše opraštaju nepodopštine, a ružniju se uvijek proziva kad se traži krivac."

Moguće je i alternativno tumačenje. Nije nužno da lijepe uvijek smatramo boljima, poštenijima i pametnijima od ostalih. Katkad smo savršeno spremni prihvatiti da su neki ljepotani pokvareni i glupi, ali smo im to voljni oprostiti. Toleriramo im negativne osobine, nadajući se da ćemo ih svojom susretljivošću i popustljivošću pridobiti kao prijatelje ili ljubavnike.

Izvjesno je, međutim, da ljudi ljepotu izjednačavaju s kvalitetnijim genima i boljim zdravljem. Ta je pretpostavka predrasuda, poručuje profesor S. Michael Kalick sa Sveučilišta Massachussetts u Bostonu. Prof. Kalick je 1998. proveo opsežno istraživanje povezanosti tjelesne privlačnosti i zdravlja, služeći se 70 godina starim fotografijama nekoliko stotina studenata s Berkeleyja i Oaklanda te njihovim povijestima bolesti.

Jedna je skupina dobrovoljaca na temelju fotografija ocijenila privlačnost bivših studenata, a druga je imala zadatak procijeniti zdravlje ljudi s istih fotografija. Većina je pretpostavila da su najljepši pojedinci bili i najzdraviji, a najmanje lijepi najbolesniji. No, kad je Kalick usporedio ocjene za privlačnost s podacima o zdravlju, ispostavilo se da najprivlačnije osobe nisu bile boljeg tjelesnog zdravlja, a da najmanje privlačne nisu bile boležljivije od prosjeka. "Ljudi doista misle da privlačnost ukazuje na zdravlje, no takvo je mišljenje pogrešno", komentirao je Kalick.
Ipak, jedna skupina bolesti bila je zastupljenija kod manje dopadljivih ljudi: psihičke bolesti. Stopa depresije i anksioznosti viša je među neprivlačnima, no to zacijelo nije posljedica lošijih gena nego stresa. Istraživanje Shackleforda i Larsena iz 1998. pokazalo je da manje privlačni ljudi u životu trpe kontinuiran stres zbog tuđe neuljudnosti, vrijeđanja, odbijanja i drugih ponižavajućih postupaka.

Eto zašto se mnogi ljudi podvrgavaju estetskim operacijama i iscrpljujućim dijetama. Sila koja navodi milijune da odlaze pod nož ili gladuju da bi promijenili fizionomiju ili tjelesnu građu jest želja za kvalitetnijim društvenim statusom – višim ocjenama u školi, bogatijim seksualnim životom, boljim poslom, većom zaradom i drugim pogodnostima. Zvuči poražavajuće i necivilizirano, no ljepota olakšava ostvarenje tih ciljeva u većoj mjeri nego poštenje i obrazovanje.

Ključ je u simetriji

Nedvojbeno, nemaju svi jednak ukus. Raznim se ljudima sviđaju različite stvari. Ocjena što je lijepo uvijek ovisi o subjektivnom doživljaju, no neki oblici pružaju estetsku ugodu većem broju ljudi nego drugi.

Što se vizualne ljepote tiče, njezino je ključno obilježje simetrija. Istraživanja u različitim kulturama pokazala su da se promatračima u svim sredinama ljudi sviđaju više što su njihova lica i tijela geometrijski pravilnija. Ljubav prema simetriji prisutna je i među životinjama. Ženke prugastih zeba preferiraju mužjake sa simetričnim nožnim prugama, ženke lastavica padaju na mužjake sa simetričnim repovima, a divojarci iz stada izbacuju one čiji su rogovi izobličeni.
Kod ljudi, za ljepotu je najvažnija jednakost lijeve i desne strane lica. U jednom istraživanju ispitanici su trebali ocijeniti niz lica s fotografija unutar skale od jedan do deset. Što su lica bila više simetrična, to su bila bolje ocijenjena. Utvrđeno je i da mala djeca dulje promatraju fotografije simetričnih nego asimetričnih lica, što pokazuje da nam je sklonost simetriji urođena, a ne nametnuta kulturom.

Ako simetrija ne odražava tjelesno zdravlje ni dobrotu, zašto nam je milija od asimetrije? Kent Nielsen vjeruje da je simetrija privlačnija jer zahtijeva manji umni napor. Prema njegovoj teoriji, našem je umu lakše percipirati i obraditi oblike koje obilježavaju pravilnost i ritmičko ponavljanje, nego kaotične i nepravilne oblike svojstvene asimetričnim predmetima.

relaxforum

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.